Tko je vaš heroj? Za mene su heroji ljudi koji imaju velikih poteškoća u životu, ali ne odustaju. Pokušavaju naći načine kako bi prevazišli teškoće kojima ih život bombarduje i nastoje živjeti život u punini. Jedan takav heroj je za mene mojo tac.

Kada mi je bilo pet godina moj otac je doživio saobraćajnu nesreću u kojoj je slomio vrat i zbog toga bio privezan za invalidska kolica više od 25 godina. Iako je umro prije gotovo 17 godina, ostavio mi je primjer koji mogu slijediti i naučio me mnoge životne lekcije. Nedavno sam ponovo počela čitati neke od stotina članaka koje je pisao više od 20 godina za lokalne novine. Pisao je o svojoj invalidnosti i invalidnosti drugih i kako društvo može pomoći i kako biti potpomognuto ovim segmentom društva. Evo nekih lekcija koje sam naučila od mog oca.

Usrdotoči se na mogućnosti, ne na nemogućnosti

Pošto je bio u stanju u kakvom je bio, očito se moj otac morao oslanjati na druge ljude. Ne samo na obitelj i prijatelje, nego na čitav odred medicinskog osoblja, muškaraca i žena, koji su mu vremenom postali prijatelji. Uprkos svemu, pokušavao je ostati što je neovisniji mogao. Nakon rehabilitacije koja je uslijedila nakon nesreće, vratio se u školu i diplomirao književnost sa počastima. Mnogi od njegovih kolega koji su se nalazili u istoj situaciji su ostali u bolnici sažaljevajući se i plašeći se izaći u svijet.

Imao je razne uređaje koji bi mu pomogli da održi neovisnost, uključujući stalak za knjige i štapić sa gumenim krajem koji bi stavio u usta i kojim bi okretao stranice, drveni stalak sa odjeljkom za igranje karata (ponovno uz pomoć štapića u ustima), imao je mašinu sa priključkom poput slamke u koju je mogao puhati i kojom je, ovisno od količini udisaja, mogao podići svoj krevet, postaviti ga u sjedeći položaj, ugasiti svjetla itd. Kako su osobni kompjuteri postajali sve dostupniji, nabavio je jedan sa glasovnim asistentom – Jošuom. Ponekad su ovi uređaji radili jako dobro, ponekad ne, ali moj tata bi nastavio pokušavati čak iako bi Jošua njegove zahtjeve pogrešno protumačio i to u više navrata.

Tako često se usredotočavamo na ono što ne možemo učiniti umjesto na ono što možemo. Postoji molitva koju često koriste u rehabilitacionim programima za borbu protiv ovisnosti koja ide ovako: Bože podari mi mir da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim ono što mogu i mudrost da prepoznam razliku. Možda postoje neke stvari koje ne možemo uraditi ili ne možemo promijeniti, ali uvijek postoje i one koje možemo promijeniti (naš stav, na primer) i koje možemo raaditi čak i kada je teško.

Nikad nemojte izgubiti osjećaj za humor.

Ponovno čitanje njegovih članaka me podsjetilo kako bi našao nešto humoristično u situacijama koje su znale biti frustirajuće, sramotne i čudne i nasmijati se na svoj račun. Tamo je bila priča o dječaku u trgovini koji je preuzeo kontrolu nad njegovim električnim invalidskim kolicima, kao i priča o tome kako su mu se kolica zaglavila u blatu dok je išao na proljetnu ‘šetnju’, ili priča o reakciji bolničkog osoblja kada je ponio kućnog ljubimca – ribicu sa sobom u bolnicu, samo da neke pomenem.

Ponovno, sve je u vezi našeg fokusa. Ako se možemo fokusirati na humorističnu stranu čak i teškim situacijama, osjećat ćemo se bolje. U Bibliji postoji jedan stih koji kaže: “Veselo srce je izvrstan lijek…” (Izreke 17,22). Čak i moderne znanstvene studije pokazuju da smijanje smanjuje stress, ojačava imunološki system i pmaže nam spavati i bolje se nositi sa teškim okolnostima.Stoga, nemojte biti previse ozbiljni, nasmijte se malo, pa će se čak i teška razdoblja možda činiti malo boljima.

E-mail plan čitanja Biblije

Poruku Biblije je najlakše razumjeti ako čitaš malo po malo i ako zajedno čitaš neke dijelove.

Izrazite svoje frustracije i razočarenja, ali nemojte ostati u tom raspoloženju.

Da, ponekad je bilo teških razdoblja i frustracija, i ponekad bi moj otac izrazio svoju ljutnju ili razočarenje. Postojali su momenti kada bi se razbjesnio zbog ljudi koji bu tretirali one s poteškoćama s nepoštivanjem i snishodljivoću. Naljutio bi se na ljude sa zdravim tijelom koji bi uzimali mjesta za parking za invalide, posebno ako ne bi mogao naći mjesto za svoj kombi sa platformom. Frustriralo bi ga kada oni koji mu pomažu očito zanemaruju njegove upute. Ponekad bi provodio skoro godinu u bolnici i to su bila depresivna razdoblja, ali bi tražio od Boga snagu za još jedan dan i ponovno bi se fokusirao na ono što može uraditi i tražio humoristični aspekt u okolnostima u kojima se nalazi.

Život je težak. Postoji vrijeme kada trebamo tugovati i ljutiti se i izraziti frustracije, ali dajmo sve od sebe da ne ostanemo u tom razdoblju. Ako ne uspjevamo sami izaći iz tog razdoblja, možda, trebamo tražiti pomoć bilo od obitelji, bilo od profesionalnog savjetnika ili samog Boga. Sjetila sam se još jednog stiha u Bibliji koji kaže da nam Bog daje “ruho zahvalnosti umjesto duha očajna” (Izaija 61,3).

Nikada nemojte izgubiti osjećaj za avanturu.

Neke od stvari koje je moj otac učinio NAKON nesreće… išao je na ronjenje, vozio se na vlakovima smrti (popularnim rollercoasters), išao je na rok koncerte, u ribolov, hajk u prirodu. Nije bio spreman odustati od života iako mu je život dodijelio teške okolnosti

Jedna od stvari koje se sjećam je kada sam pokušavala netom nakon njegove nesreće da ga stavim na ljuljašku koja je visila na drvetu u našem dvorištu. Bilo mi je oko 7-8 godina. Tek sam dobila tu ljuljašku i pitala ga (ili je on pitao mene) ako je želi isprobati. Pola dana sam sa svom snagom koju sam uspjela sakupiti podizala jednu po jednu njegove beživotne noge i stavljala ih na drvenu ljuljašku. Taman kada sam bila blizu da ga potpuno uspijem ubaciti na ljuljašku, nježno me prekinuo govoreći da je možda to dovoljno za jedan dan.

Osjećate li se ‘zaglavljeno’ u svakodnevnici života da ste čak i zaboravili kako je pokušati nešto novo ili prihvatiti neki izazov. Ponekad se plašimo pokušati nešto novo jer mislimo da nećemo uspjeti. Ali nikada nećemo znati, sve dok ne pokušamo, a možda ćemo pronaći novi hobi ili nešto što će nam unijeti radost u život.Nemojte se plašiti iskoračiti iz čamca ili ‘izaći iz kutije’.

Nick Vujičić u BiH!

Budite svjesni onih u gorem položaju od vas i budite voljni pomoći.

Moj otac je pisao kolumnu o invalidnosti više od 20 godina. Govorio je o vlastitoj invalidnosti i izazovima s kojima se suočava, ali je govorio i o raznim poteškoćama i izazovima s kojima se drugi ljudi suočavaju, uključujući razne fizičke nedostatke, mentalne bolesti, gluhoću, sljepilo itd.

Redovito je pomagao djeci i odraslima na paraolimpijskim igrama (sportski događaj za ljude sa poteškoćama ili posebnim potrebama) Tamo je postao prijatelj sa mladićem Georgom, koji je bolovao od celebralne paralyze. Postali su prijatelji i tata mu je pomagao sa neophodnim popravkama njegovih kolica.

Skoro uvijek je istina, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazimo, da postoji netko u goroj situaciji od naše, i obično postoji nešto, makar i malo nešto što možemo učiniti da pomognemo drugim ljudima. Čak iako je moj otac bio privezan za bolnički krevet nekad i mjesecima, mogao je biti prijatelj drugim pacijentima, ili medicinskom osoblju i mogao je moliti za nekoga tko je u potrebi.

Kada sklonimo pogled sa sebe i naših problema, često se osjećamo bolje. Kada se sjetimo nekoga tko je u goroj situaciji od naše, naši problem nam se ne čine tako loši. To nas čini zahvalnima i može nam pomoći da krenemo naprijed

Ne gubite vjeru.

Moj tata je imao još jednu stvar u životu koja mu je pomagala ići dalje…vjeru u Boga koji ljubi. Vjerovao je da je Bog uz njega, da mu pomaže, čuje njegove molitve i daje mu nadu za život iza ovoga, u kojem više neće biti tuge, bola ni bolesti. Vjerovao je u vječni život u Isusu Kristu.

Često, mi koji smo zdravi i sposobni tijelom, uzimamo dosta stvari zdravo za gotovo. Brzo se žalimo kada nešto ne ide kako želimo, ali se trebamo sjetiti da imamo mnogo za što možemo biti zahvalni. Možemo naučiti mnogo od drugih ljudi, poput moga oca ili Nicka Vujičića koji su imali dosta izazova u životu, ali pokušali ih nadvladati i dati najbolje od sebe kako bi uživali u životu i bili blagoslov za druge.

Nick Vujičić u BiH!
Tagged with →  
Share →